Svjetski dan gradova: Gradovi pojačavaju akciju protiv zagađenja klime i zraka – ali sami ne mogu uspjeti:

Vrijeme čitanja: 6 zapisnik

Gradovi to rade za sebe decenijama.

Samo dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, “gradovi pobratimi” su se dopirali jedan do drugog, neki preko još uvijek sirovih borbenih linija. Vreće hrane i odeće poslate su kao pomoć iz Bristola u Hanover, pokrenuta je šema kojom su hiljade pari cipela razmenjene za muzičke nastupe, a program razmene koji još uvek traje, u kojem učenici iz škole dolaze u posetu.

Bio je to samo jedan par procvjetajućih gradova pobratima širom svijeta koji su počeli graditi međusobne veze za obnovu, rastuće veze prijateljstva, ekonomskih odnosa i srodstva koje traju do danas – neki od njih, poput Ningboa i onoga što je ranije bilo Waitakere City (sada dio Aucklanda), namjerno se upario oko pitanja održivosti.

Sada, dok se svijet suočava s novim, egzistencijalnim problemima, gradovi ponovo pojačavaju snage da udruže snage, podržavaju i izazivaju jedni druge – a nedavno su pojačali intenzitet.

Na Samitu o klimatskim akcijama 2019., 55 nacionalnih i 85 gradskih vlada, koje predstavljaju preko 1 milijardu ljudi, posvećena provođenju politike kvaliteta zraka i klimatskih promjena kojim bi se postigle smjernice SZO za kvalitet ambijentalnog zraka, pratile spašene živote i zdravstveni dobici i dijelili napredak, lekcije i najbolje prakse.

Na istom događaju, gotovo 10,000 gradova Globalnog sporazuma gradonačelnika posvećena postizanju sigurnog kvaliteta zraka i usklađivanju klimatskih promjena, zagađenja zraka i zdravstvenih politika do 2030..

Dvije sedmice kasnije, na Svjetskom samitu gradova u Kopenhagenu, 35 gradova mreže C40 obećalo je isporuku čistog zraka za više od 140 miliona ljudi koji žive u njihovim gradovima, njihovi gradonačelnici su prepoznali da je čist vazduh ljudsko pravo i obavezali se da će zajedno raditi na formiranju globalne koalicije za čist vazduh.

Ne radi se ni o tome samo na ustima – gradovi širom svijeta poduzimaju hrabre akcije koje ubiru zajedničke koristi, što doprinosi postizanju Ciljeva održivog razvoja.

Neki od njih su nedavno pohvaljeni na dodjeli nagrada C2019 Cities Bloomberg Philanthropies Awards 40., koja je priznala “sedam najboljih svjetskih klimatskih projekata”. Među njima: Londonska zona ultra niske emisije, prvi u svijetu zahtjev da vozila ispunjavaju Euro standarde o emisiji štetnih plinova za vožnju u centar Londona; Orijentalni zeleni koridori u Medellínu, povezana mreža postrojenja širom grada koja su doprinijela transformaciji naselja; Proširenje Solarnog grada u Seulu, koji vidi da grad instalira domaće solarne panele u 1 milion domaćinstava i solarne sisteme na svim opštinskim lokacijama kako bi podstakao rast industrije ka cilju; i proširenje neformalnog prikupljanja otpada u Akri, u kojem je grad integrirao svoje neformalne sakupljače otpada u svoj službeni sistem upravljanja otpadom.

O nagradi, gradonačelnik Akre Mohammed Adjei Sowah rekao, „Budućnost koju želimo prepoznaje ključnu ulogu neformalnog sektora u održivom razvoju grada. Borba protiv klimatskih promjena zahtijeva inkluzivno donošenje odluka koje osiguravaju da su svi građani dio rješenja, da djeluju lokalno kako bi pozitivno utjecali na globalne izazove.”

Upravo je ta bliskost sa zemljom dala gradovima poticaj da djeluju i preuzmu vodstvo, posebno kada su u pitanju neraskidivo povezani utjecaji političkih odluka na zdravlje, dobrobit i svakodnevno funkcioniranje.

„Gradonačelnike vidimo kao one koji su vrlo bliski svojim građanima, pa su oni ti kojima će se građani žaliti ako im je zdravlje ugroženo – počnu to osjećati. Činjenica da gradonačelnici, akcija stiže iz gradova je super; gradovi preuzimaju vodstvo jer su oni ti koji trebaju odgovoriti [direktno] svojim građanima”, rekla je direktorica Odjela za javno zdravlje, okoliš i društvene determinante zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Maria Neira.

Ona je govorila na Svjetskoj konferenciji o kvalitetu zraka ranije ovog mjeseca, čiji je domaćin bio londonski City, prvi megagrad koji se pridružio BreatheLifeu i obavezao se da će dostići standarde kvaliteta zraka SZO do 2030. godine.

London je također jedan od mnogih gradova koji se obavezuju na poduzimanje transformativnih akcija u nizu sektora koji podržavaju i ciljeve Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i ciljeve održivog razvoja.

Ova rastuća subnacionalna ambicija i akcija je značajna, jer će globalna bitka za zdravu i održivu budućnost biti dobijena ili izgubljena u gradovima.

Pola nas sada živi u gradovima; za samo 31 godinu, taj udio će porasti na skoro 70 posto ljudske populacije. Punih 60 posto infrastrukture u kojoj će živjeti, raditi, kretati se i igrati tek treba da bude izgrađeno.

Gradovi već troše više od dvije trećine svjetske energije i čine više od 70 posto globalne emisije ugljičnog dioksida; ipak, ogroman broj gradova leži na obali ili blizu nje i osjetljivi su na utjecaje klimatskih promjena.

Stanovnici gradova su također izloženi zagađenju zraka uzrokovanom istim procesima koji pokreću klimatske promjene, što je skoro univerzalno iskustvo jer 9 od 10 ljudi u svijetu udiše nezdrav zrak.

Kako težina svjetske budućnosti raste na plećima gradonačelnika širom svijeta i njihovih vlada, tako, čini se, raste i prijateljsko nadmetanje među njima, stvarajući vrli ciklus djelovanja.

“Vi imate taj kapacitet da vodite ovu međusektorsku diskusiju, vidjeli smo to na sastanku C40, kako su gradonačelnici razmjenjivali ideje i tehnologije i inicijative, ali sam u isto vrijeme osjetio i neku pozitivnu konkurenciju među sobom, a ovo je zaista jako dobro,” rekla je dr Neira.

„Jedna dobra stvar u vezi sa gradonačelnicima naspram naših nacionalnih lidera je što vole da kradu ideje jedni od drugih, tako da su vrlo sretni što mogu posuditi sjajnu ideju,“ rekao je direktor za upravljanje i globalna partnerstva C40, Andrea Fernández, na istom događaju .

Uzmimo Tiranu, na primjer, grad prolazi kroz renoviranje u korist više i zelenijih javnih prostora i veće mogućnosti za život za punu jednu trećinu stanovništva Albanije, koja je rekla da razmatra implementaciju sistema naplate zagušenja po londonskom modelu.

Gradovi, sa svojom istorijom žarišta inovacija, kreativnosti i agilnosti, također su bili spremniji na eksperimente.

Primjer je Seul, koja se transformisala kako se kretao od industrijaliziranog pokretača tigrove ekonomije odozgo prema dolje u inkluzivniju demokratiju usmjerenu na ljude.

Njegova borba sa zagađenjem zraka učinila ga je podložnim novim rješenjima: pilot program dronova za praćenje industrijskih emisija i osiguravanje da ne krše standarde kvaliteta zraka, korištenje velikih podataka za optimizaciju rješenja i pomoć građanima da neometano pređu na javni prijevoz, ili besplatan javni prevoz tokom vanrednih situacija zbog zagađenja vazduha.

Gradovi također aktivno dijele iskustva, što pokazuju mreže poput C40 Cities i Global Covenant of Mayors, prvi nedavno pokrenut Imamo moć kretanja svijetom, u kojem čelnici 14 najambicioznijih i najambicioznijih svjetskih gradova održivog transporta objašnjavaju zašto poduzimaju akciju, šta sprovode, pristupe koje koriste i svoje savjete za druge gradove.

Ali kako bi ispunili svoje ambiciozne obaveze u pogledu klime i čistog zraka, te kako bi maksimalno iskoristili ono što je moguće u gradovima, priznali su gradonačelnici, oni to ne mogu sami.

Prema izvještaj koje je objavila Koalicija za urbane tranzicije na Samitu o klimatskim akcijama, lokalne samouprave imaju primarnu vlast ili uticaj na samo 28 posto potencijala za ublažavanje klimatskih promjena u urbanim sredinama (isključujući dekarbonizaciju električne energije).

Izvještaj je pokazao da je smanjenje 90 posto emisija u gradovima moguće korištenjem dokazanih tehnologija i da bi do 24. generiralo povrat vrijedan gotovo 2050 biliona dolara samo u direktnim uštedama troškova— ali, kaže se, „gradske vlasti ne mogu pokrenuti tranziciju bez emisije ugljika bez saradnja i podrška nacionalnih vlada.”

U cijelom svijetu, nacionalne i državne vlade imale su primarnu nadležnost nad 35 posto potencijala za ublažavanje uticaja u urbanim sredinama (isključujući dekarbonizaciju električnih mreža, koja bi sama obezbijedila polovinu potencijala za smanjenje emisije i obično je nadgledana od strane nacionalnih i pokrajinskih vlada).

Trideset sedam posto identifikovanog potencijala za ublažavanje uticaja zavisilo je od saradnje u oblasti klimatskih promena između nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlada.

Izvještaj je također otkrio da je više od polovine ukupnog potencijala za smanjenje zagađenja bilo u urbanim područjima sa populacijom ispod 750,000, kojima su često nedostajali finansijski i tehnički resursi većih gradova.

Ta posljednja dva nalaza vidjeli su oštar primjer posljednjih mjeseci, kada gradski čelnici iz cijele Engleske pozvali su vladu i privatni sektor da potroše 1.5 milijardi funti na 'nacionalnu mrežu' od 30 zona čistog zraka, za koju je gradska mreža UK100 utvrdila da bi mogla donijeti 6.5 milijardi funti ekonomskog povrata.

Londonska vlada je također osjećala svoje granice, nedavno je objavila izvještaj koji pokazuje da će joj biti potrebne dodatne ovlasti nacionalne vlade, kako bi ispunila zdravstvene smjernice Svjetske zdravstvene organizacije zasnovane na PM2.5 do 2030. godine – ovlaštenja u oblastima kao što su izgradnja, rijeka i peći na drva, rekao zamjenica gradonačelnika za okoliš i energiju Shirley Rodrigues.

„Dakle, to su oblasti u kojima, dok se borimo protiv naših emisija zasnovanih na transportu... zaista je važno da takođe dobijemo ovlasti da stvarno utičemo na druge.

“Dakle, imamo rješenja. Znamo šta treba da se uradi. Imamo narodnu volju; ljudi žele da preduzmemo akciju. Imamo zdravstvene dokaze. Samo nam je potrebna vlada da postavi metu (ekološki) račun i preneti ovlašćenja na one koji žele da nastave sa tim”, rekla je ona.

Prvak za klimu Christiana Figueres, bivša šefica sekretarijata Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama, koja je vodila zemlje da osmisle i slože Pariški sporazum, pozvala je gradove da vode i ojačaju podršku klimatskim ambicijama.

„2020. je prvi kritični test Pariskog sporazuma, kada vlade moraju da se vrate za sto sa boljim, smelijim planovima za smanjenje emisija. Pozivam sve vas da razmislite o tome kako možete da se uključite u taj petogodišnji ciklus povišenih ambicija i kako ćete svojim primjerom voditi i podržati svoje vlade da učine više”, rekla je rekao.

Jedan grad koji je vodeći primjerom je Maine, čija je guvernerka Janet T. Mills predstavila na Samitu o klimatskim akcijama poetski rezime o akcijama i ambicijama njenog grada:

“Moramo se ujediniti da očuvamo naše dragocjeno zajedničko tlo, za našu zajedničku planetu, na neobične načine za ovu imperativnu zajedničku svrhu.

Maine neće čekati.

Hoćeš li?"

Gradovi, koji su odavno navikli na pionirske „neobične načine“, sigurno ne čekaju.

Svjetski dan gradova obilježava se 31. oktobra svake godine. Domaćin ovogodišnje proslave je Ekaterinberg, Rusija, u partnerstvu sa Narodnom vladom Šangaja.

Fotografija banera Harry-Mitchell/AP Images za C40