COVID-19 usporava napredak ka univerzalnom pristupu energiji:
Izvještaj smatra da bi energetska kriza nastala zbog rata u Ukrajini mogla dovesti do daljnjih zastoja

Vrijeme čitanja: 8 zapisnik

Pandemija COVID-19 bila je ključni faktor u usporavanju napretka ka univerzalnom pristupu energiji. Globalno, 733 miliona ljudi još uvijek nema pristup električnoj energiji, a 2.4 milijarde ljudi i dalje kuha koristeći goriva štetna za njihovo zdravlje i okoliš. Prema sadašnjoj stopi napretka, 670 miliona ljudi ostaće bez struje do 2030. godine – 10 miliona više nego što se predviđalo prošle godine.

2022 izdanje Praćenje SDG 7: Izvještaj o napretku energije pokazuje da su utjecaji pandemije, uključujući blokade, poremećaje u globalnim lancima nabavke i preusmjeravanje fiskalnih resursa kako bi se cijene hrane i goriva održale pristupačnima, utjecale na tempo napretka ka Cilju održivog razvoja (SDG 7) osiguravanja pristupa pristupačnim , pouzdana, održiva i moderna energija do 2030. Napredak je ometen posebno u najugroženijim zemljama i onima koje već zaostaju u pristupu energiji. Gotovo 90 miliona ljudi u Aziji i Africi koji su ranije imali pristup električnoj energiji, više ne mogu priuštiti da plate svoje osnovne energetske potrebe.

Utjecaj krize COVID-19 na energetiku je u posljednjih nekoliko mjeseci pojačan vanrednim stanjem u Ukrajini, što je dovelo do neizvjesnosti na globalnim tržištima nafte i plina i dovelo do skoka cijena energije.

Afrika je i dalje najmanje elektrificirana na svijetu sa 568 miliona ljudi bez pristupa struji. Udio podsaharske Afrike u svjetskoj populaciji bez električne energije skočio je na 77% u 2020. sa 71% u 2018. dok je većina drugih regija zabilježila pad udjela u deficitima pristupa. Dok je 70 miliona ljudi širom svijeta dobilo pristup čistim gorivima i tehnologijama za kuhanje, ovaj napredak nije bio dovoljan da bi se održao korak s rastom stanovništva, posebno u subsaharskoj Africi.

U izvještaju se navodi da je uprkos kontinuiranim poremećajima u ekonomskim aktivnostima i lancima snabdijevanja, obnovljivi izvori energije bili jedini izvor energije koji je rastao kroz pandemiju. Međutim, ovi pozitivni globalni i regionalni trendovi u obnovljivim izvorima energije ostavili su iza sebe mnoge zemlje kojima je električna energija najpotrebnija. Ovo je pogoršano smanjenjem međunarodnih finansijskih tokova drugu godinu zaredom, koji su pali na 10.9 milijardi dolara u 2019.

Ciljevi SDG7 takođe pokrivaju energetsku efikasnost. Od 2010. do 2019. godine, globalna godišnja poboljšanja energetskog intenziteta u prosjeku su iznosila oko 1.9%. Ovo je znatno ispod nivoa potrebnih za postizanje ciljeva SDG 7 i da bi se nadoknadilo izgubljeno, prosječna stopa poboljšanja bi morala skočiti na 3.2%.

U septembru 2021., Dijalog Ujedinjenih naroda na visokom nivou o energetici okupio je vlade i dionike kako bi ubrzali akciju za postizanje održive energetske budućnosti koja nikoga ne ostavlja za sobom. U tom kontekstu, agencije za čuvanje SDG 7, Međunarodna agencija za energiju (IEA), Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA), Statistički odjel Ujedinjenih naroda (UNSD), Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), kao objavljuju ovaj izvještaj, pozivaju međunarodnu zajednicu i kreatore politike da očuvaju dobitke prema SDG 7; da ostanu posvećeni kontinuiranoj akciji ka pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve; i da zadrži strateški fokus na zemlje kojima je potrebna najveća podrška.

Ključni naglasci na ciljevima SDG7

Pristup struji

Udio svjetske populacije koja ima pristup električnoj energiji porastao je sa 83% u 2010. na 91% u 2020. godini, povećavajući broj ljudi s pristupom za 1.3 milijarde na globalnom nivou. Broj ljudi bez pristupa opao je sa 1.2 milijarde ljudi u 2010. na 733 miliona u 2020. Međutim, tempo napretka u elektrifikaciji je usporen posljednjih godina što se može objasniti sve većom složenošću dosezanja do udaljenijeg i siromašnijeg stanovništva bez presedana i uticaja bez presedana pandemije COVID-19. Ispunjavanje cilja za 2030. zahtijeva povećanje broja novih priključaka na 100 miliona godišnje. Prema sadašnjim stopama napretka, svijet će dostići samo 92% elektrifikacije do 2030.

Između 2010. i 2020. godine, svaki region svijeta pokazao je dosljedan napredak u elektrifikaciji, ali sa velikim disparitetima. Pristup električnoj energiji u subsaharskoj Africi porastao je sa 46% u 2018. na 48% u 2020., ali je udio regije u globalnom deficitu pristupa porastao sa 71% u 2018. na 77% u 2020., dok većina drugih regija, uključujući centralnu i južnu Aziju , zabilježio je pad svog udjela u deficitima pristupa. Podsaharska Afrika činila je više od tri četvrtine ljudi (568 miliona ljudi) koji su ostali bez pristupa 2020.

Čisto kuvanje

Udio svjetske populacije koja ima pristup čistim gorivima i tehnologijama za kuhanje porastao je na 69% u 2020., što je povećanje od 3% u odnosu na prošlu godinu. Međutim, rast stanovništva nadmašio je veći dio dobiti u pristupu, posebno u podsaharskoj Africi. Kao rezultat toga, ukupan broj ljudi koji nemaju pristup čistom kuhanju ostao je relativno stagniran decenijama. Između 2000. i 2010. ovaj broj je bio blizu 3 milijarde ljudi, ili jedna trećina svjetske populacije. Pao je na oko 2.4 milijarde u 2020. Povećanje je prvenstveno uzrokovano napretkom pristupa u velikim, naseljenim zemljama u Aziji. Nasuprot tome, deficit pristupa u podsaharskoj Africi skoro se udvostručio od 1990. godine, dostigavši ​​ukupno oko 923 miliona ljudi u 2020.

Potreban je multisektorski, koordiniran napor da bi se postigao cilj SDG 7 o univerzalnom pristupu čistom kuhanju do 2030. Od ključne je važnosti da globalna zajednica uči iz uspjeha i izazova sa kojima se suočavaju zemlje koje su pokušale osmisliti i implementirati politike čiste energije u domaćinstvu.

Renewables

Osiguravanje univerzalnog pristupa pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji podrazumijeva ubrzano korištenje obnovljivih izvora energije za električnu energiju, toplinu i transport. Iako ne postoji kvantitativni cilj za SDG 7.2, agencije za skrbništvo se slažu da udio obnovljive energije u ukupnoj finalnoj potrošnji energije (TFEC) mora značajno porasti, iako je potrošnja obnovljive energije nastavila rasti kroz pandemiju, prevazilazeći poremećaje u ekonomskoj aktivnosti i lanci snabdevanja. Dok je udio proširenja obnovljivih kapaciteta porastao za rekordan iznos u 2021. godini, pozitivne globalne i regionalne putanje prikrivaju činjenicu da su zemlje u kojima su nove kapacitete zaostajale bile one kojima je veći pristup bio najpotrebniji. Štaviše, rastuće cijene robe, energije i dostave, kao i restriktivne trgovinske mjere, povećale su troškove proizvodnje i transporta solarnih fotonaponskih (PV) modula, vjetroturbina i biogoriva, dodajući neizvjesnost za buduće projekte obnovljive energije. Udjeli obnovljivih izvora energije moraju dostići više od 30% TFEC-a do 2030. godine, u odnosu na 18% u 2019., kako bi bili na putu za dostizanje neto nulte emisije energije do 2050. godine. Postizanje ovog cilja zahtijevalo bi jačanje podrške politike u svim sektorima i implementaciju efikasnih alata da dalje mobiliše privatni kapital, posebno u najmanje razvijenim zemljama, zemljama u razvoju bez izlaza na more i malim ostrvskim zemljama u razvoju.

Energetske efikasnosti

SDG 7.3 ima za cilj da udvostruči globalnu stopu godišnjeg poboljšanja intenziteta primarne energije – količine energije koja se koristi po jedinici stvorenog bogatstva – na 2.6% u periodu 2010–30. u odnosu na 1990–2010. Od 2010. do 2019. godine, globalna godišnja poboljšanja energetskog intenziteta u prosjeku su iznosila oko 1.9%, što je znatno ispod cilja, a prosječna godišnja stopa poboljšanja sada mora dostići 3.2% da bi se nadoknadilo izgubljeno tlo. Ova stopa bi morala biti još viša – konstantno preko 4% do kraja ove decenije – ako svijet želi da dostigne neto nulte emisije iz energetskog sektora do 2050. godine, kao što je predviđeno u IEA-inom scenariju neto nulte emisije do 2050. godine. Rane procjene za 2020. godinu ukazuju na značajno smanjenje poboljšanja intenziteta zbog krize COVID-19, kao rezultat većeg udjela energetski intenzivnih djelatnosti u privredi i nižih cijena energije. Izgledi za 2021. sugeriraju povratak na stopu poboljšanja od 1.9%, što je prosječna stopa tokom prethodne decenije, zahvaljujući oštrijem fokusu na politike energetske efikasnosti, posebno u paketima za oporavak od COVID-19. Međutim, politike energetske efikasnosti i ulaganja moraju se značajno povećati kako bi se cilj SDG 7.3 približio.

Međunarodni finansijski tokovi

Međunarodni tokovi javnih finansija prema zemljama u razvoju za podršku čistoj energiji smanjeni su drugu godinu zaredom, pavši na 10.9 milijardi američkih dolara u 2019. godini, uprkos ogromnim potrebama za održivim razvojem u većini zemalja i rastućoj hitnosti klimatskih promjena. Iznos je smanjen za skoro 24% u odnosu na prethodnu godinu i mogao bi biti pogoršan pandemijom u 2020. Sveukupno, nivo finansiranja ostaje ispod onoga što je potrebno za postizanje SDG 7, posebno u najugroženijim i najmanje razvijenim zemljama.

Smanjenje je zabilježeno u većini regija, sa jedinim izuzetkom u Okeaniji, gdje su međunarodni javni tokovi porasli za 72%. Najveći dio smanjenja bio je koncentrisan u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, gdje je pao za 66.2%; Latinska Amerika i Karibi, gdje su opali za 29.8%; te centralna i južna Azija, gdje su opali za 24.5%.

Iako privatni sektor finansira većinu investicija u obnovljivu energiju, javne finansije su i dalje ključne za privlačenje privatnog kapitala, uključujući stvaranje povoljnog okruženja za privatne investicije, razvoj potrebne infrastrukture i rješavanje uočenih i stvarnih rizika i prepreka za ulaganja u energetsku tranziciju. Međunarodni javni tokovi ka zemljama kojima nedostaju finansijska sredstva da podrže svoje energetske tranzicije predstavljaju veliki dio međunarodne saradnje koja će biti potrebna za globalnu energetsku tranziciju koja bi svijet približila postizanju svih ciljeva održivog razvoja.

Indikatori i podaci za praćenje napretka

Praćenje globalnog napretka za ciljeve SDG 7 zahtijeva visokokvalitetne, pouzdane i uporedive podatke za informirano i djelotvorno kreiranje politika na globalnom, regionalnom i državnom nivou. Kvalitet podataka se poboljšava kroz nacionalnu i međunarodnu saradnju i solidne statističke kapacitete. Nacionalni sistemi podataka se poboljšavaju kako zemlje uspostavljaju zakonske okvire i institucionalne aranžmane za sveobuhvatno prikupljanje podataka za bilanse ponude i potražnje za energijom; implementirati ankete krajnjih korisnika (npr. domaćinstva, preduzeća, itd.); i razviti okvire za osiguranje kvaliteta. Međutim, nakon što je pandemija pogodila i poremetila stopu napretka ka cilju 7, potrebno je više ulaganja u kvalitetnu statistiku da bismo znali gdje smo i kako se vratiti na pravi put. Ovo je posebno važno za zemlje u razvoju, posebno najmanje razvijene zemlje (LDC), da informišu svoje nacionalne energetske politike i strategije kako bi osigurale da niko nije zaostao.

**********

citati

„Šokovi uzrokovani COVID-19 preokrenuli su nedavni napredak ka univerzalnom pristupu električnoj energiji i čistom kuhanju i usporili vitalna poboljšanja energetske efikasnosti, iako su obnovljivi izvori energije pokazali ohrabrujuću otpornost. Danas je ruska invazija na Ukrajinu izazvala globalnu energetsku krizu, što je dovelo do ogromnih skokova cijena koji izazivaju posebno ozbiljne posljedice u ekonomijama u razvoju. Mnoge od ovih ekonomija već su bile u teškom finansijskom stanju kao rezultat krize COVID-19, a za prevazilaženje ovih poteškoća kako bi se krenulo na pravi put ka ciljevima održivog razvoja bit će potrebna masivna i inovativna finansijska rješenja međunarodne zajednice.”

Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne energetske agencije

„Međunarodno javno finansiranje obnovljive energije treba da se ubrza, posebno u najsiromašnijim, najugroženijim zemljama. Nismo uspjeli podržati one kojima je najpotrebnija. S obzirom da je preostalo samo osam godina da postignemo univerzalni pristup pristupačnoj i održivoj energiji, potrebne su nam radikalne akcije kako bismo ubrzali povećanje međunarodnih javnih finansijskih tokova i distribuirali ih na pravedniji način, kako bi 733 miliona ljudi koji su trenutno zaostali mogli uživati ​​u pogodnostima pristupa čistoj energiji.”

Francesco La Camera, generalni direktor, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju

“Izvještaj za 2022. otkriva da je postignut napredak u postizanju pristupačne, pouzdane, održive i moderne energije za sve, iako nije u ritmu ispunjenja do 2030. godine. Što je još gore, dvije godine pandemije negativno su utjecale na međunarodne tokove ulaganja u promoviranje obnovljive energije u zemljama u razvoju. Ovo su zemlje kojima su najpotrebnija ulaganja da bi se postigao cilj 7, uključujući prikupljanje podataka koji će pomoći u praćenju i evaluaciji politika i strategija održive energije.”

Stefan Schweinfest, Odjel za statistiku Ujedinjenih naroda

“Vjerujemo da SDG 7 jeste i ostaje ostvariv cilj i pozivamo vlade i globalnu zajednicu da pojačaju napore za integraciju univerzalnog pristupa energiji u nacionalne planove energetske tranzicije i da se usredsrede na najudaljenije, najugroženije i najsiromašnije stanovništvo koje nema usluge jedan je ostavljen.”

Rikardo Puliti, potpredsednik za infrastrukturu, Svetska banka

“Milioni ljudi umiru od srčanih bolesti, moždanog udara, raka i upale pluća jer se još uvijek oslanjaju na prljava goriva za kuhanje i tehnologije koje su glavni izvori zagađenja zraka. Posebno su ugrožene žene i djeca – oni provode najviše vremena u kući i oko nje i stoga nose najveći teret za svoje zdravlje i dobrobit. Prelazak na čistu i održivu energiju ne samo da će doprinijeti zdravlju ljudi, već će i zaštititi našu planetu i ublažiti utjecaje klimatskih promjena.

Dr Maria Neira, direktorica Odjela za okoliš, klimatske promjene i zdravlje, Svjetska zdravstvena organizacija

**********

Ovo je osmo izdanje ovog izvještaja, ranije poznatog kao Globalni okvir za praćenje (GTF). Ovogodišnjim izdanjem predsjedavala je Svjetska banka.

Izvještaj se također može preuzeti na https://trackingsdg7.esmap.org/

Finansiranje izvještaja obezbijedio je Program pomoći Svjetske banke za upravljanje energetskim sektorom (ESMAP).