Novo kinesko tržište ugljika za smanjenje emisija:

Najveći svjetski faktor koji doprinosi emisiji CO2 sada implementira najveće svjetsko tržište za smanjenje takvih emisija.

Kina je nedavno postavila nacionalni cilj 'dvostrukog ugljika' – dostizanje vršnih emisija ugljika do 2030. i postizanje ugljične neutralnosti do 2060. Ovi hrabri ciljevi, dio Vizija politike 'ekološke civilizacije' predsjednika Xi Jinpinga, promovišu se novoformiranim nacionalnim sistemom trgovanja emisijama CO2 u zemlji – sistemom koji koristi tržišne snage za postizanje značajnog smanjenja emisija CO2.

Kineski sistem poznat je kao standard performansi koji se može trgovati (TPS). Pokrenut u julu 2021. godine, ovaj nacionalni program nasljeđuje ranije regionalne pilot programe i očekuje se da će doprinijeti otprilike polovici kineskog smanjenja emisija CO2 do 2060. Trenutno TPS pokriva samo kineski energetski sektor, ali kada se u potpunosti implementira, obuhvatit će osam sektora koji intenzivno koriste ugljik.

Ekonomska analiza podržava sisteme trgovanja emisijama kao isplativ način smanjenja emisija. Takvi sistemi uspostavljaju tržište emisijskih jedinica, gdje svaka dozvola daje pravo pokrivenom objektu na određenu količinu emisije zagađivača (kao što je CO2) u datom vremenskom periodu. Tržište daje cijenu za ove dozvole, a kao rezultat toga pokriveni objekti se suočavaju s troškom za svoje emisije. Cijena dozvole uzrokuje da takva postrojenja 'internaliziraju' ekološke troškove svojih emisija i na taj način ih podstiču da emituju manje.

Jedna od atrakcija sistema trgovanja emisijama je mogućnost trgovanja. Općenito, objekti za koje su troškovi usklađenosti posebno visoki će htjeti kupiti emisione dozvole na tržištu kako bi emitovali više, dok će objekti za koje su troškovi niski dobiti prodajom dijela svojih dozvola i daljnjim smanjenjem emisija. Trgovine imaju koristi i za kupce i za prodavce i dovode do toga da više posla obavljaju objekti čiji su troškovi posebno niski. Ovo smanjuje ukupne troškove društva za smanjenje emisija.

Dok se prednosti trgovine primjenjuju i na kineski sistem trgovanja emisijama i na sisteme koji se koriste u drugim zemljama, kineski TPS se razlikuje od sistema trgovanja emisijama koji se koriste drugdje. Druge nacije su imale tendenciju da zapošljavaju masovno zasnovano sistemi, u kojima usklađenost zavisi od održavanja apsolutnog nivoa emisija ispod neke vrijednosti – ograničenje i trgovina je jedan primjer. Nasuprot tome, kineski sistem jeste na osnovu intenziteta: usklađenost postrojenja zavisi od toga da li postrojenje postigne emisiju intenzitet – drugim riječima, njegov odnos emisije i proizvodnje – koji ne prelazi referentni omjer koji je postavila vlada.

Pokriveni objekti mogu postići usklađenost na tri načina:

1. Smanjenje intenziteta emisije.

2. Kupovina emisijskih jedinica.

3. Smanjenje planiranog učinka.

Ovaj pristup zasnovan na intenzitetu ima i privlačnosti i ograničenja. Jedna privlačnost je da efektivna strogost sistema – udio za koji postrojenje mora da smanji svoj odnos emisija-izlaz – nije pod uticajem uspona i padova poslovnog ciklusa. U vremenima ekspanzije, pokriveno postrojenje koje povećava svoju predviđenu proizvodnju (električne energije, na primjer) kako bi zadovoljilo zahtjeve tržišta će dobiti više emisijskih dozvola, u skladu s povećanjem proizvodnje. Ovo automatsko prilagođavanje broja dodijeljenih odobrenja pomaže u smanjenju osjetljivosti troškova usklađenosti na stanje privrede.

Ovo je važna privlačnost TPS-a: kada se makroekonomski uslovi promijene, nivoi proizvodnje se mogu promijeniti bez direktne promjene troškova usklađenosti. Ovo je u suprotnosti sa ograničenjem i trgovinom, gde se količina emisija u skladu sa usklađenošću ne menja na osnovu makroekonomskih uslova.

U isto vrijeme, ograničenje TPS-a je to što postiže određeno smanjenje emisija CO2 po nešto većoj cijeni od limita i trgovine. Razlog je taj što TPS ne iskorištava smanjenje proizvodnje u potpunosti kao ograničenje i trgovina kao kanal za smanjenje emisija. To je zato što smanjenje proizvodnje uključuje dodatnu žrtvu u okviru TPS-a: broj dodijeljenih dozvola za emisije opada proporcionalno s skalom proizvodnje. Kao rezultat toga, pokriveni objekti moraju se mnogo više oslanjati na smanjeni intenzitet emisija kao kanal za usklađenost. Ekonomske analize pokazuju da ovo ugrožava isplativost TPS-a. Nedavno papir procjenjuje da je trošak postizanja željenih smanjenja u prvoj fazi TPS-a oko 35% veći nego što bi to bio slučaj pod jednako strogim sistemom ograničavanja i trgovine.

Još jedno potencijalno ograničenje TPS-a je to što ostavlja neizvjesnim cijene dozvola koje će sistem proizvesti. Ova nesigurnost se odnosi i na druge sisteme trgovanja emisijama. Kinesko ministarstvo za ekologiju i životnu sredinu, ministarstvo zaduženo za implementaciju TPS-a, ozbiljno razmatra uvođenje donjeg praga cena naknada. Da bi uspostavila donji prag, vlada bi smanjila ponudu dozvola prema potrebi kako bi spriječila da tržišna cijena padne ispod donje cijene. Ponuda bi se mogla prilagoditi putem aukcije emisijskih jedinica, gdje bi broj emisijskih jedinica ponuđenih putem aukcije bio postavljen na nivoe koji su u skladu s održavanjem cijena iznad praga. Smanjenje neizvjesnosti oko cijena dozvola može biti blagodat za investitore u energetskoj industriji.

Iako mnogi smatraju da je novi kineski poduhvat TPS-a dobar početak, ostaje značajna neizvjesnost u vezi s njegovim budućim ekološkim i ekonomskim uticajima. Očekuje se da će prva faza TPS-a samo za energetski sektor smanjiti emisije u elektroenergetskom sektoru za oko 5%. Budući troškovi i uticaji na životnu sredinu zavisiće od strogosti merila za energetski sektor, kao i od izbora merila za dodatne sektore koji će biti pokriveni u budućnosti. U ovom trenutku, buduća mjerila su neizvjesna. Jasno je, međutim, da bi strogost sistema morala biti značajno povećana kako bi TPS ispunio svoj cilj doprinosa za polovinu smanjenja emisije CO2 koje je potrebno Kini da ispuni svoj cilj do 2060. godine.

TPS je kritičan dio napora Kine da se pozabavi klimatskim promjenama. Ova nova politika obećava velika obećanja, ali mnogo toga ostaje neizvjesno u vezi s njenom budućom evolucijom. Ipak, ovaj nacionalni napor je veliki korak naprijed u kineskoj posvećenosti zelenoj ekonomskoj budućnosti.

Ovaj članak se prvobitno pojavio na Svjetskom ekonomskom forumu.