Zagađenje vazduha je nevidljivi ubica sa zadatkom na mnogim delovima naše krhke planete. Nas devet od deset udiše vazduh koji sadrže nivoe zagađivača koji prelaze granice Svjetske zdravstvene organizacije. Svake godine, okolo 7 miliona ljudi umre od bolesti i infekcija povezanih sa zagađenjem vazduha – to je više od pet puta više od broja poginulih u sudarima i više od zvaničnog broja umrlih od COVID-19.
Zagađenje vazduha je takođe neraskidivo povezana sa klimatskim promjenama jer kratkotrajni zagađivači klime, poput metana, crnog ugljika i prizemnog ozona, imaju ogroman utjecaj na globalno zagrijavanje. Njihovo smanjenje moglo bi prepoloviti trenutnu stopu zagrijavanja.
„Imamo sposobnost i znanje da poboljšamo kvalitet vazduha, a kada to uradimo, takođe ublažavamo klimatske promene, produžavamo životni vek, poboljšavamo zdravlje ljudi i ekosistema, povećavamo prinose useva i održavamo razvoj“, rekao je Valentin Foltesku, viši rukovodilac programa u kompaniji Program Ujedinjenih nacija za okoliš. “Zemlje koje su trenutno najizloženije opasnom zraku imaju najviše dobiti – što znači da je poboljšanje kvaliteta zraka također način rješavanja globalne nejednakosti.”
Evo pet najopasnijih zagađivača u našem zraku.
PM2.5
PM2.5 se odnosi na fine čestice prečnika 2.5 mikrona ili manje. Oni su nevidljivi golim okom, iako su uočljivi kao čestice smoga u visoko zagađenim područjima, a prisutni su u zatvorenom i vani. PM2.5 čestice dolaze iz sagorevanje nečistih goriva za kuhanje ili grijanje, sagorijevanje otpada i poljoprivrednih ostataka, industrijske aktivnosti, transport i prašina od vjetra, između ostalih izvora. PM2.5 čestice prodiru duboko u pluća i krvotok, povećavajući rizik od umiranja od bolesti srca i pluća, moždanog udara i raka. Ove čestice se mogu emitovati direktno ili formirati u atmosferi iz nekoliko različitih emitovanih zagađivača, kao što su amonijak i isparljiva organska jedinjenja.
Ozonski prizemni nivo
Prizemni ozon, ili troposferični ozon, je kratkotrajni zagađivač klime i iako postoji samo nekoliko dana do nekoliko sedmica, snažan je staklenički plin. Nastaje kada zagađivači iz industrije, saobraćaja, otpada i proizvodnje energije stupaju u interakciju u prisustvu sunčeve svjetlosti. Doprinosi smogu, pogoršava bronhitis i emfizem, izaziva astmu, oštećuje plućno tkivo i smanjuje produktivnost usjeva. Izloženost prizemnom ozonu uzrokuje procjenu 472,000 prerana smrt svake godine. Budući da ozon usporava rast biljaka i šuma, on također smanjuje količinu ugljika koji se može izdvojiti.
Azotni dioksid
Oksidi dušika su grupa hemijskih spojeva koji zagađuju zrak, uključujući dušikov dioksid (NO2) i dušikov monoksid. NO2 je najštetniji od ovih spojeva i nastaje izgaranjem motora i industrije. Može oštetiti ljudsko srce i pluća i smanjuje vidljivost atmosfere pri visokim koncentracijama. Konačno, on je kritičan prethodnik formiranja prizemnog ozona.
Crni karbon
Crni ugljenik, ili čađ, je komponenta PM2.5 i kratkotrajni je zagađivač klime. Poljoprivredno paljenje radi čišćenja zemlje i šumski požari koji ponekad rezultiraju, su najveći svjetski izvori crnog ugljika. Takođe dolazi od dizel motora, zapaljenog smeća i peći i peći koje sagorevaju fosilna goriva i biomasu. To uzrokuje loše zdravlje i preranu smrt, a također povećava rizik od demencije. Emisije crnog ugljika su se smanjivali tokom proteklih decenija u mnogim razvijenim zemljama zbog strožih propisa o kvalitetu vazduha. Ali emisije su visoke u mnogim zemljama u razvoju gdje je kvalitet zraka loše reguliran. Kao rezultat otvorenog sagorijevanja biomase i stambenog sagorijevanja čvrstog goriva, Azija, Afrika i Latinska Amerika doprinose oko 88 posto globalnih emisija čađe.
metan
Metan dolazi uglavnom iz poljoprivrede, posebno stočarstva, kanalizacije i čvrstog otpada, te proizvodnje nafte i plina. Pomaže u stvaranju prizemnog ozona i stoga doprinosi kroničnim respiratornim bolestima i preranoj smrti. Istraživanje Međuvladinog panela za klimatske promjene pokazuje da je metan – glavni kratkotrajni zagađivač klime – odgovoran za najmanje četvrtinu današnjeg globalnog zagrijavanja i smanjenje količine metana uzrokovanog ljudskim djelovanjem, koji čini više od polovine svih emisija metana, jedan je od najefikasnijih načina borbe protiv klimatskih promjena.